Monday 7 October 2013

Moderna Julia

Dok čekam svog Romea da se vrati doma i konačno uplovi u svoju najdražu mirnu luku, odlučila sam se malo poigrat i poslala mu ove romantične fotke da vidi da ga njegova Julia strpljivo čeka!
Volim suknje i haljine, volim kako se osjećam u njima, volim bit ženstvena iako sam u suštini divlja, bučna, temperamentna, pa mi ovi mali izleti u romantična raspoloženja lijepo sjednu za početak jednog sasvim običnog dana! Naime škljocanja,oliti ga ova naša modna fotkanja, obavljamo uvijek tijekom jutarnjih sati!
Malena zvijer odlazi u vrtić na igru, a mama uskače u svoje kostime i tad počinje prava zabava!
Prije svega obavim sve poslove,pazar, peškariju, skuvam obid, kuću dovedem u red, pa na povratku kući mirno sjedamo za stol i blagujemo!Ponekad stol serviram već u devet ujutro,jer sam uvijek u škripcu s vremenom! Volim svaki dan stavit fini stoljnjak, ubruse, sve kako spada, i ne mogu zamislit da netko može jest na golom stolu ili plastičnom stoljnjaku! Ritual dekoriranja stola s malim djetetom i nema baš puno smisla,ali i dalje ne odustajem! Željezo se kuje dok je vruće, a vidim da i on primjećuje razliku ako nešto fali!
Na snimanjima uvijek vlada dobra vibra i raspoloženje i to je jedini razlog zašto sve ovo i radim! Guštam i beskrajno sam sretna dok lunjamo gradom,dok tražimo zanimljiva mjesta za klik,dok dijelim vrijeme s kvalitetnom osobom i razglabamo o razno-raznim temama, samo nama znanim! Počela sam i Split gledat nekim sasvim drugim očima i divim se iznova raskošnoj ljepoti koju kriju sve te malene uličice! Lokaciju većinom ne određujemo unaprijed, kao ni odjeću! Sve iskombiniramo za otprilike sat vremena! Zato me se često vidi u autu kako doslovno letim gradom!Ujedno i koristim priliku da se skužam svim onima koji su se skoro našli ispod moja 4 kotača!
Zgode i nezgode u koje upadamo ne bi minjala za svo blago ovoga svita!
Nedavno smo škljocale ispred jedne stare kamene kuće! Bilo je nekih devet ujutro i doslovno smo šaputale ispred vrata od sobe! Sijeda bakica u piđami je u čudu stala pred nas , fino nas ponudila kavicom , zatvorila nam vrata, da ne ometa kadar, i vratila se u kuću! Ne trebam pisat da smo pucale o´smija!
Pitao me muž neki dan: ˝Jel čita netko to što ti pišeš?˝ ˝Nemam pojma!˝ rekoh i pomislim na sve vas koji jeste i sad mi je drago što pišem na lipom našem materinjem jeziku iako mi je puno teže i puno duže traje!
Još uvijek pod dojmom sinoćnjih Runjićevih večeri pomalo umorna i mamurna završavam post i nadam se da sam vam sve osim dosadna!
Do sljedećeg čitanja lip pozdrav ,a tebi Romeo mirno more!
Amen!
V.








photos by:Barbara Kurtović&Me


No comments:

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...