Sunday, 15 December 2013

Moji su drugovi biseri rasuti ....

Finila je treća nedilja Adventa! Finila je u radosnom, ali i pomalo sjetnom tonu! A zašto sjetnom?
E, pa ispričat ću vam jednu malu priču!
Od kad znam za sebe, znam i za Kiku.Starci su nas zajedno odgajali , kako mi volimo reć, u čergi! Imali su brojnu ekipu kakvu su drugi samo mogli poželit, živili smo ka´ sektaši, družili se na dnevnoj i noćnoj bazi ; pivalo se , bančilo se,putovalo se, smijalo se, plakalo se, gradilo se, rušilo se,volilo se, i dijelilo sve ono što pravi prijatelji dijele kroz život ! Sve u tandemu, ka jedna velika obitelj! Mi, kao njihova dica ,odrasli smo po konobama i krčmama ,spavali smo na zvučnicima, u autima, uz klape, vino, dobru spizu, Druga Tita, izlete na Kozjak i Mosor, uz janjetinu i kapulicu, balote, more, ribu,otoke i što je najvažnije-uz pismu! U našem djetinjstvu uvik su spiza i  pisma bili glavni pokretači! Pivalo se uz Mišu Kovača, Olivera, Milu Hrnića, Terezu,Cetinićku, Konđu, Josipu Lisac, Dedića i mnoge druge! Fakat je tako, ali ekipa je stvarno imala sluha, a ima ga i dan danas! I kladim se da su im zabave bolje nego u većine nas! Volili smo život u 80-ima, a osim po druženjima pamtim ga po: dobrosusjedskim odnosima u kojima smo jedni drugima pomagali u bilo koje doba dana i noći,čuvala su se tuđa djeca, odlazilo u shoping u Trst ,družili smo se po kućama pa makar i uz  uz plačinke,nitko nije mario za segment love i materijalizma, osjećali smo se sigurno iako je budućnost bila itekako nejasna.Ljudski odnosi bili su topliji, a impresije iz tog doba peru me i dan danas! Pravi sam nostalgičar!
Bilo kako bilo prije pola godine ode moja Kika živit u Australiju, ni manje ni više nego na kraj svita! Napisala sam joj pismu kad je odlazila, čujemo često se na sva pomagala moderne tehnologije, ali zadnjih pola godine do danas, nismo zapivale! A onda sam dana skupila pod ruku muža i zajedničkog nam prijatelja Juru i otičli smo u njenih/naših staraca , učinili lipi ručak i pivali s njom priko monitora cilo popodne! Uz pregršt suza ,smija i udaljenih milja i vremenske razlike od osam uri,uspili smo je  razveselit , najest i napit  i sve to zahvaljujući drugu Skypu ! Tek tad shvatiš šta je nostalgija, šta je život, šta je daljina, šta je tuđina, di ti je srce...Shvatiš kako su čudni putevi gospodnji, kako nas život sastavlja i rastavlja.Shvatiš kako su pojedini ljudi tu da bi ti uveseljavali život samim tim što postoje.... Shvatiš kako je teško prekinuti niti koje  nas godinama vežu, kako vidiš sebe iza njihovih lica, kako je prijateljstvo nezamjenjivo bogatstvo i kako je zapravo fascinantna lepeza emocija iza nas, a nadam se i ispred.Prijatelji su ponekad kao zvijezde, tu su , a ne možemo ih vidjeti, to je rod koji se izabire po duši!
Zato draga moja prijo, nadam se da smo te lipo razveselili danas! Posvećujem ti ovaj post ( znam da ćeš povirit) i znaj da si mi stvarno spizd*** make up danas! Ženo draga naplakah se i razveselih kako odavno nisam! Fališ nam svima beskrajno! Hope to see you soon, makar i na kraju svita!
Završit ću s Bajagom i našom pismom i promuklog glasa se iz ovih stopa pokupit u krevet! U tebe je već bloody Monday, a mene sutra tek čeka trka! 
Love you and miss you sooooooo!
Veliki poljubac ti šaljem iz našeg lipog Splita!
Veky






















Slike:Veky,Igor, Jure




3 comments:

Anonymous said...

najezila sam se i pustila suzu! i moja prija je na kraju svita...veliki pozdrav, samo nastavi!

IVANA ZAKNIC said...

suza suzu goni.....

Marija Pecotić said...

bravo veky! kika <3

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...