Na pragu smo Nove godine, a Mu cephei vam donosi presjek svih outfita koje smo škljocali u 2013.! Pisanje bloga krenulo je ispočetka na engleskom jeziku misleći da ga nitko neće čitat, a ja ću imati savršenu priliku za vježbanje, pošto uz svakodnevne obaveze škola stranih jezika bila je nemoguća misija! Krenulo je mic po mic iz čistog hobija i uživancije i još uvijek se tako prema svemu i odnosim! Za mene je odijevanje i moda nešto što sam naslijedila od matere krojačice koja je meni i sestri od malih nogu šivala odjeću.Nastavilo se s maltretiranjem Barbi lutke, reperskom fazom u srednjoj školi, klasičarkom koja je počela radit s osamnaest ,preko tetkice na fakultetu do fine damice u fazi upoznavanja sadašnjeg muža. Ta mi je bila najdosadnija i izgledala sam barem 10 godina starije! Danas je moj stil nedefiniran, ovisan o vremenu, raspoloženju, trenucima inspiracije i igri koju taj dan igram! Iako sam preko dana uglavnom u ´radnoj robi´, škljovcanja su momenti kad ulazim u ormar dok muzika nabija iz zvučnika, nabrzinu se obučem, odem po priju koja me fotka i za po ure timer oglasi kraj igre, obično idem po zvijer u vrtić, a fotićka na posao! Totalno seksualna veza, ja se uredim, ona me okine i svatko krene na svoju stranu! Ni jedan outfit nismo škljocali popodne, ni jedan outfit nismo škljocali ´po komodu´, ni jedan outfit nema dobar make up i frizuru! Bilo je tu mnogo dobre zabave i popriličnih navala smijeha, prolaženja kroz crveno, penjanja po razrušenim krovovima,hodanja po rijeci bosa na -5,papiga odbjeglih iz krletke, maltretiranja muža za škljoc dok kasni na avion,teškog smrzavanja,šuljanja ispod tuđih ponistri,kuharskih duela, guranja tuđih auta, problematičnih objektiva,obilaženja napuštenih tvornica 15 minuta prije dogovorene večere, iskakanja iz vlaka,rovarenja po second handovima,prekooceanskih skype koncerata, laganja, muljanja, a sve za ostavarit krajnji cilj- fotku! Fotku koja nije profesionalna , al je nastala iz ljubavi, fotku koju škljocaju žene,moje prijateljice, i odvajaju svoje vrime za bit sa mnom u ovoj priči.Fotku koju neizmjerno volim i za koja sam spremna sve učinit!O izgledu i dizajnu bloga neću ni govorit, još se nisam makla od početka, sve je u kupusu, sve je u rusfaju, ali jeb*** , doć će i za to vrime! Da nije bilo bloga nikad ne bi upisala modni dizajn i cili bi život žalila za tim ! Ovako neću, barem sam probala! Raduju me vaše poruke koje dobivam, pogotovo od mladih cura.Simpatično mi je kad me pitaju jesam li ja ona blogerica! To me najviše zbuni jer se uopće tako ne gledam! Ja sam prvenstveno luda žena moga muža, mama djeteta iz epruvete koje me svojim rođenjem obogatilo za enormno životno iskustvo i koje mi daje ovu neiscrpnu energiju s kojom se borim! A onda sam i nekakva tzv.blogerica , mada u suštini mrzim tu riječ! Od svih mojih hobija najdraža mi je yoga, a zapostavljam je jako, da se čak razmišljam ugasit sve ovo i posvetit se skroz drugim stvarima koje sam zapostavila radi bloga.
42 kombinacije u godinu dana, 42 vrhunska druženja i gomila materijala za povirit pod stare dane!
Isto tako mogu bez svega ovoga,nisam opsjednuto zaslijepljena krpicama, svjesna sam situacije u kojoj živimo i kako je na neki način sve ovo pomalo bezveze i materijalistički, ali dok vi čitate i dok god imam pozitivni feedback, ja ću i dalje nastojat razveseljavat i vas i sebe! Cilj cijele ove priče i ovdje i na Facebooku je čista pozitiva, dobra vibra uz malo dobre mjuze i pokoji kvalitetan zalogajčić!
Jer sve sam to ja, vedra(na) i vrckava žena koja će zauvijek ostati dijete u duši!
Za kraj veliko hvala dragoj Barbari, kojoj ću za Božić kupit pravi pravcati bič! Da me nije onako tjerala i ohrabrivala od svega ovog ne bi bilo ništa! Tnx bejb! Love U!
Finila je treća nedilja Adventa! Finila je u radosnom, ali i pomalo sjetnom tonu! A zašto sjetnom?
E, pa ispričat ću vam jednu malu priču!
Od kad znam za sebe, znam i za Kiku.Starci su nas zajedno odgajali , kako mi volimo reć, u čergi! Imali su brojnu ekipu kakvu su drugi samo mogli poželit, živili smo ka´ sektaši, družili se na dnevnoj i noćnoj bazi ; pivalo se , bančilo se,putovalo se, smijalo se, plakalo se, gradilo se, rušilo se,volilo se, i dijelilo sve ono što pravi prijatelji dijele kroz život ! Sve u tandemu, ka jedna velika obitelj! Mi, kao njihova dica ,odrasli smo po konobama i krčmama ,spavali smo na zvučnicima, u autima, uz klape, vino, dobru spizu, Druga Tita, izlete na Kozjak i Mosor, uz janjetinu i kapulicu, balote, more, ribu,otoke i što je najvažnije-uz pismu! U našem djetinjstvu uvik su spiza i pisma bili glavni pokretači! Pivalo se uz Mišu Kovača, Olivera, Milu Hrnića, Terezu,Cetinićku, Konđu, Josipu Lisac, Dedića i mnoge druge! Fakat je tako, ali ekipa je stvarno imala sluha, a ima ga i dan danas! I kladim se da su im zabave bolje nego u većine nas! Volili smo život u 80-ima, a osim po druženjima pamtim ga po: dobrosusjedskim odnosima u kojima smo jedni drugima pomagali u bilo koje doba dana i noći,čuvala su se tuđa djeca, odlazilo u shoping u Trst ,družili smo se po kućama pa makar i uz uz plačinke,nitko nije mario za segment love i materijalizma, osjećali smo se sigurno iako je budućnost bila itekako nejasna.Ljudski odnosi bili su topliji, a impresije iz tog doba peru me i dan danas! Pravi sam nostalgičar!
Bilo kako bilo prije pola godine ode moja Kika živit u Australiju, ni manje ni više nego na kraj svita! Napisala sam joj pismu kad je odlazila, čujemo često se na sva pomagala moderne tehnologije, ali zadnjih pola godine do danas, nismo zapivale! A onda sam dana skupila pod ruku muža i zajedničkog nam prijatelja Juru i otičli smo u njenih/naših staraca , učinili lipi ručak i pivali s njom priko monitora cilo popodne! Uz pregršt suza ,smija i udaljenih milja i vremenske razlike od osam uri,uspili smo je razveselit , najest i napit i sve to zahvaljujući drugu Skypu ! Tek tad shvatiš šta je nostalgija, šta je život, šta je daljina, šta je tuđina, di ti je srce...Shvatiš kako su čudni putevi gospodnji, kako nas život sastavlja i rastavlja.Shvatiš kako su pojedini ljudi tu da bi ti uveseljavali život samim tim što postoje.... Shvatiš kako je teško prekinuti niti koje nas godinama vežu, kako vidiš sebe iza njihovih lica, kako je prijateljstvo nezamjenjivo bogatstvo i kako je zapravo fascinantna lepeza emocija iza nas, a nadam se i ispred.Prijatelji su ponekad kao zvijezde, tu su , a ne možemo ih vidjeti, to je rod koji se izabire po duši!
Zato draga moja prijo, nadam se da smo te lipo razveselili danas! Posvećujem ti ovaj post ( znam da ćeš povirit) i znaj da si mi stvarno spizd*** make up danas! Ženo draga naplakah se i razveselih kako odavno nisam! Fališ nam svima beskrajno! Hope to see you soon, makar i na kraju svita!
Završit ću s Bajagom i našom pismom i promuklog glasa se iz ovih stopa pokupit u krevet! U tebe je već bloody Monday, a mene sutra tek čeka trka!
Love you and miss you sooooooo!
Veliki poljubac ti šaljem iz našeg lipog Splita!
Veky
