Friday, 8 May 2015

Čakulica na otvorenom u kasne večernje sate

Primjetila sam da najčešće pišem navečer, u tišini, kad cijela kuća spava....S obzirom da živim u prirodi nema mi većeg gušta nego u ovo gluho doba noći sjesti na teracu , upalit mjuzu , nalit sebi čašu vina ( tako mi je doktor napisa :-)), otvorit laptop i pola sata buljit u svjetla grada dok ne dođe nekakva inspiracija .Volim taj svoj ritual ostavljanja misli na papiru, iako je papir već odavno besramno zamijenjen monitorom, al´svejedno...Na radiju svira Norah Jones- Lonestar, pomalo je sparno, prišuljalo nam se lito , napunija se grad fureštima, živnia je moj Split, živnili su moji ljudi!  Skužajte me što ponekad imam poriv da pišem u dijalektu, vjerovatno vama iz unutrašnjosti zvučim kao glupa i nepismena kokoš, ali ovo je moj blog i imam potpuno pravo na to! Srećom, ili pak  nesrećom nisam sponzorirana od nikoga pa si još uvijek to mogu dopustit! Iskrade se tu i tamo i  poneka beštimja, ali sve je to u službi terapeutskog pisanja, žargona autentičnosti i estetike cijele priče! Nismo odavno snimali ništa pametno, nekako mi se život okrenuo u drugom smjeru pa ono malo slobodnog vrimena radije koristim za neke druge hobije i prioritete! Trenutno radim na  mini kolekciji  koju ćemo predstaviti krajem mjeseca na školskoj završnoj modnoj reviji! A onda sam konačno modni stilist s diplomom koju sam tako dugo želila! Oduvijek sam znala da ekonomija nije moj piece of cake! Sad je nekako moderno bit dizajner, stilist, fotograf, blogger, vizažist, rudar, građevinar, pa sa školom ili bez ljudi svašta stvaraju ,što me iznimno veseli jer zdrava konkurencija zna biti dobar motiv u razvijanju tržišta i natjecateljskog duha!Nikad neću razumjeti pojedince koji skrivaju svoje ideje od straha da mu ih netko ne ukrade! Bilo kako bilo prošle su moje dvije godine u talijanskoj modnoj školi Callegari. Upoznala sam mnogo dragih i simpatičnih ljudi, naučila sam puno korisnih informacija o svijetu mode, prošla sam kroz nastajanje kolekcija što sam ranije mislila da znam, a sad vidim da pojma nisam imala.Stekla sam znanje o povijesti odijevanja, bojama, tekstilu, vremenu i proizvodnji! Najviše su me opuštali satovi crtanja ili komentiranje fashion weekova , izrada kolaža inspiracije i proces stvaranja novih modela i kolekcija! Sudjelovali smo na nekoliko modnih događaja kao što su Sajam vjenčanja i Montura gdje sam imala prilike izbliza doživjeti zanimljive momente u backstageu! Kraj studija okrunili smo stručnim putovanjem u Firencu o kojoj sam već pisala u postu Moja toskanska čarolija ! Ako vas život vodi u smjeru da stavite svoje želje na privremeno čekanje znajte da za studiranje nikad nije kasno! Sve je bolje nego osjećati se nedovršeno i neostvareno.Čovjeku je u prirodi da živi i slijedi svoje snove koje smo često prisiljeni gurnuti pod tepih i na njihovo mjesto staviti druge prioritete, ali zapravo puno više možemo dati i sebi i drugima ako se u konačnici realiziramo i budemo zadovoljna osoba! Nije da nisam svjesna situacije i zemlje u kojoj je sve to puno teže, ali ja sam nekako uvjerenja da ako čovjek nešto stvarno žarko želi, naći će načina da to i ostvari. Studiranje u tridesetima je fool cool ako uzmemo u obzir praksu i životno iskustvo.Shvatite kako klinci nisu ništa pametniji ni britkiji od kad ste zadnji put sjedili u učionici! Čak ozbiljno razmišljam da upišem usavršavanje na jednom od zanimljivih programa koje nudi IED studij za dizajn u Firenci! Ako sve i propadne barem sam se dobro zabavila! Na život uvijek gledam s vedrije strane! Tako mi ime nalaže!
A sad malo o fotkama! Ova trudnička haljina možda nešto insinuira, a možda je samo potreba za ljutim konforom dok s prijateljicom fotićkom uživam u finoj limunadi s lavandom u jednom novootvorenom splitskom restorančiću! Sunce je odlučilo početi sa svibanjskim roštiljanjem pa više bez šešira ne idem ni u zahod! Mislim da su ovo posljedni dani u zatvorenim cipelama pa ako još niste pripremili svoja stopala, vrime je! U torbici :mobitel, ključevi,novčanik, maramice, šminka i dva tampona! Selfi štapina-ostala doma! A sad adio, idem nešto ubacit u kljun prije nego dobijem mlade od ove bezoprazne ptičurine koja mi krešti na glavom zadnjih po ure! Laku vam noć ili dobar dan, kako kome, kako vas volja!
Do skorog čitanja,voli vas, Veki












 photos: Barbara Kurtović

2 comments:

Anonymous said...

Iskreno, nepretenciozno, optimistično, veselo - zato vas i čitam! :)

Mu Cephei said...

Hvala vam od srca!

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...