Friday, 10 October 2014

Grintanje u kukurizima ! Fala Bogu da je petak!

Prošlo je dobrih tri miseca od zadnjeg outfit posta i mogu vam reć da sam se poprilično zaželila stat ispred fotoaparata, pa makar to bilo u polju kukuruza u mađarskom selu blizu granice! Da, da , sinoć sam došla s puta, danas oprala svu robu, polizala stan uzduž i popriko, pa maloprije sjednem u nadi da ću napisat nešto! Pišem, brišem, pišem, brišem, a ništa pametno za reć!Ima bit da mi je mađarska rakijca ,olitiga palinka, popila cili mozak!  U zadnje vrime zaokupljena sam sa mnoštvom toga! Svašta nešto mi se događa u životu da jedva pronađem inspiraciju za skuvat ručak, a kamoli za monade po blogu!  Onda mi pukne film, kažem samoj sebi da sam uvik bila žena zmaj, pa u ranu zoru dok svi još spavaju  potrudim se barem oprat zube, stavit masku na lice, namazat dupe gelom protiv celulita, odradit malo joge, popit zeleni čaj i bacit nešto u kljun! Pokupim igračke, usišem pod, promijenim vodu ribici koja se više i ne vidi u akvariju! Morat ću definitivno poradit na feng shuiu ako želim aktivirat jugoistočni sektor. O, majke ti mile jel i vi imate nabrijan dnevni ritam?! Svaki dan iskrsnu neke nove obaveze i planovi ! Ili se moram naručit u ginekologa na pregled, ili mali ide u zubara, ili je na pomolu nečiji rođendan, ili ističe registracija na autu, ili treba prošetat pasa, ili žurimo na trening, ili trebam do krojačice! Da ne govorim o kuvanju ručka, večeri, marendi, spizi, peglanju, čišćenju, usranim prozorima nakon kiše! Onda slijede vrtićke obaveze, moja škola, crtanje, krojevi,kolege, starci kojima uvik nešto triba( obično neko sranje s mobitelom pa se uglavnom osjetim kao djelatnik službe za korisnike),zatim ostala rodbina koja neumoljivo zove na obiteljska okupljanja uz vino i gradele, druženje s dragim prijateljima koji su u istoj trci za životom i nemoguće ih je uhvatit, njegovanje odnosa sa  susjedima, kurcima, palcima! Uz sve to nastojim bit dobra  mama djetetu koje želi svaki dan crtat s temperama već u šest ujutro,ili mijesit glinene posude, ili u najblažoj varijanti slagat Lego City (  a ježim se i od igračke iz Kinder jaja), koje želi da mu čitam priče, ma ništa više zahtjevno od vaše djece! I da, muž! Definitivno trebamo malo više vrimena za držanje za ručicu, ljubakanje na klupi u parkiću i razmjenjivanje nježnosti, da ne kažem sline, u kasne večernje sate! Mislim, navikla sam da sam u mašini svaki dan, ali da li je takva količina obaveza zaista normalna i potrebna?! Kako smiriti crve u guzici i biti žena koja će se zavalit na kauč i gledat turske sapunice?! E pa dragi moji, za vas ne znam, ali mislim da za mene pomoći nema! Dobra krema za bore, 5-6 sati kvalitetnog sna, i vreća smijeha u mađarskom polju kukuruza ipak me čine sretnom ženom! Putovanja i bijeg od svakodnevnice moj su najbolji ispušni ventil i Bogu hvala na tome!  U Mađarsku smo išli kao svjedoci jedne lijepe ljubavne priče! O tome u novoj kolumni, a do tad uživajte u vrimenu, upijajte ovo naše lipo sunce, trebat će vam! Have a nice weekend!
Do skorog čitanje,
Veki!










Slike:Anna Szlynyinka




3 comments:

Anonymous said...

Ti prekrasna...priroda nestvarna... foticka

Anonymous said...

Fotografije su očaravajuće. Predivno!

I volim ovako iskrene tekstove!:)

Mu Cephei said...

Hvala vam od srca!

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...