Mađarska na blic!

Prošli vikend posjetili smo Mađarsku, ali ovaj put ne kao turisti, već kao svjedoci jedne slatke ljubavne priče! Nagybaracska se nalazi na jugoistočnom dijelu Mađarske veoma blizu hrvatske granice. To je malo pitoreskno selo sa nekih 2500 stanovnika, prekrasnom prirodom i ugodnim ljudima. Četiri dana na putu ipak su bila premalo za upoznavanje i razgledavanje, ali uspjeli smo zadovoljiti znatiželjnu dušu i svaki slobodni trenutak iskoristili za obilazak! Ono što me svakako oduševilo je Gospin kip postavljen u Santovu , a najveći je na svijetu!Radili su ga  čak dvije godine i  visok je 10,53 metra. Autor kipa je mađarski kipar Stjepan Rigo iz Pečuha, a kip je načinjen od nehrđajučeg čelika. Zanimljivo je da je ovaj kip dao napraviti jedan imućni mađarski Hrvat i to prema uzoru na isti kip u Chicagu, ali sa zahtjevom da bude pola metra viši od američkog uzora. Inače, ovo svetište spominje se još od 1830., kada se prema legendi jednom od seljaka kojem se dok je napajao stoku na izvoru ukazala Gospa.Mađarska palinka, olitiga po naški rakija , pila se od ranog jutra! Razloga za zdravicu bilo je napretek, a slasni fish paprikaš , kojeg je spremao naš domaćin Ferenz, bio je za polizat prste, iako moram priznat  nisam neki ljubitelj riječne ribe! Šetnje kroz šumu, ribolov na rijeci, popodne provodeno u poljima kukuruza, samo su dio nature overdosea koji nam svima  žarko nedostaje u gradovima i betonu kojim smo svakodnevno okruženi!Da je priroda najbolji iscjelitelj uvjerili smo se prilikom posjeta lovačkom dvorcu Alberta Hasburgovca- Karapancsa! Rosnim i mirisnim livadama koje ga okružuju naprosto je nemoguće odoljeti i suzbiti poriv da se skineš bos i trčiš koliko te noge nose! Na ovo prekrasno mjesto vraćamo se u svibnju sljedeće godine kako bi proslavili vjenčanje naših dragih prijatelja! Jedva čekam i ovim putem još jednom čestitam! Vi sad bacite oko na par slika koje sam onako u letu i brzini uspjela ovjekovječit, a ja idem kuvat ručak! Stojte mi dobro, do skorog čitanja, bye, bye!
With love, Veki

Slije :Veki&Anna

Grintanje u kukurizima ! Fala Bogu da je petak!

Prošlo je dobrih tri miseca od zadnjeg outfit posta i mogu vam reć da sam se poprilično zaželila stat ispred fotoaparata, pa makar to bilo u polju kukuruza u mađarskom selu blizu granice! Da, da , sinoć sam došla s puta, danas oprala svu robu, polizala stan uzduž i popriko, pa maloprije sjednem u nadi da ću napisat nešto! Pišem, brišem, pišem, brišem, a ništa pametno za reć!Ima bit da mi je mađarska rakijca ,olitiga palinka, popila cili mozak!  U zadnje vrime zaokupljena sam sa mnoštvom toga! Svašta nešto mi se događa u životu da jedva pronađem inspiraciju za skuvat ručak, a kamoli za monade po blogu!  Onda mi pukne film, kažem samoj sebi da sam uvik bila žena zmaj, pa u ranu zoru dok svi još spavaju  potrudim se barem oprat zube, stavit masku na lice, namazat dupe gelom protiv celulita, odradit malo joge, popit zeleni čaj i bacit nešto u kljun! Pokupim igračke, usišem pod, promijenim vodu ribici koja se više i ne vidi u akvariju! Morat ću definitivno poradit na feng shuiu ako želim aktivirat jugoistočni sektor. O, majke ti mile jel i vi imate nabrijan dnevni ritam?! Svaki dan iskrsnu neke nove obaveze i planovi ! Ili se moram naručit u ginekologa na pregled, ili mali ide u zubara, ili je na pomolu nečiji rođendan, ili ističe registracija na autu, ili treba prošetat pasa, ili žurimo na trening, ili trebam do krojačice! Da ne govorim o kuvanju ručka, večeri, marendi, spizi, peglanju, čišćenju, usranim prozorima nakon kiše! Onda slijede vrtićke obaveze, moja škola, crtanje, krojevi,kolege, starci kojima uvik nešto triba( obično neko sranje s mobitelom pa se uglavnom osjetim kao djelatnik službe za korisnike),zatim ostala rodbina koja neumoljivo zove na obiteljska okupljanja uz vino i gradele, druženje s dragim prijateljima koji su u istoj trci za životom i nemoguće ih je uhvatit, njegovanje odnosa sa  susjedima, kurcima, palcima! Uz sve to nastojim bit dobra  mama djetetu koje želi svaki dan crtat s temperama već u šest ujutro,ili mijesit glinene posude, ili u najblažoj varijanti slagat Lego City (  a ježim se i od igračke iz Kinder jaja), koje želi da mu čitam priče, ma ništa više zahtjevno od vaše djece! I da, muž! Definitivno trebamo malo više vrimena za držanje za ručicu, ljubakanje na klupi u parkiću i razmjenjivanje nježnosti, da ne kažem sline, u kasne večernje sate! Mislim, navikla sam da sam u mašini svaki dan, ali da li je takva količina obaveza zaista normalna i potrebna?! Kako smiriti crve u guzici i biti žena koja će se zavalit na kauč i gledat turske sapunice?! E pa dragi moji, za vas ne znam, ali mislim da za mene pomoći nema! Dobra krema za bore, 5-6 sati kvalitetnog sna, i vreća smijeha u mađarskom polju kukuruza ipak me čine sretnom ženom! Putovanja i bijeg od svakodnevnice moj su najbolji ispušni ventil i Bogu hvala na tome!  U Mađarsku smo išli kao svjedoci jedne lijepe ljubavne priče! O tome u novoj kolumni, a do tad uživajte u vrimenu, upijajte ovo naše lipo sunce, trebat će vam! Have a nice weekend!
Do skorog čitanje,
Veki!

Slike:Anna Szlynyinka