Cacoom Pacoom Maxi zadao mi je malo više muke, iako za moj pojam još nije dovršen i već vidim neke skore promjene koje ga čekaju! Dnevni boravak je moj omiljeni dio stana, najviše zbog grafike na zidu koju sam sama naslikala u navali kreativnog ludila! Iskreno , bilo me malo strah jer nikad nisam slikala po zidu , a pogotovo ne u ovako velikom formatu, ali na sreću nisam imala nezgodnih intervencija tijekom cijelog procesa, osim par kapljica crne boje po licu! Dnevni dio stana nema prozora i samim tim smanjena je dnevna svjetlost ,pa sam se bojala da će slika možda ˝ugušit˝ prostor, ali dapače, dala mu je određenu dozu šarma i umjetničkog štiha! Moderno je,neuobičajeno i svima odmah zapne za oko! Da sam išla na varijantu vješanja slika po zidovima, mislim da bi potrošila puno više novca ,jer budimo iskreni dobre slike poprilično su skupe, a u ovom slučaju od jedne ne bi bilo neke velike koristi! Ovako sam za nekih 180 kuna kupila Dulux uzorke boja i tri dana uživala stvarajući pravo malo umjetničko djelo! Po prirodi sam veliki kreativac i nije mi nikakav problem boraviti zatvorena u stanu i deset dana,ako radim nešto zanimljivo! Imperativ je oduvijek bio da svira dobra muzika, komad sira, čaša vina i po mogućnosti da me nitko ne ometa dok ne završim sve što sam zamislila! U stvarnom životu to je gotovo nemoguće i pretenciozno i zapravo rijetko tko si može priuštiti da se opušteno i bez stresa bavi svojim strastima i hobijima! Ali eto, imam tu sreću u životu da uspijem nekako ostavrit sve svoje zamisli i želje!
Idemo dalje!
Ovu slatku retro fotelju pronašla sam jedno jutro u pohodu na Reto centar koji kao i second hand shop posjećujem barem jednom tjedno ,a u Utilis dizajnu udahnuli smo joj novi život.Pazili smo da bude autentična i zadrži svoj prvobitni izgled! Naljepnicu za zid na žarulje naručila sam iz jednog malog londonskog dučanćića i odlično su sjele na zid u blagavaonici! Pločice u kuhinji su također kupljene u Credo centru i cijenom su poprilično prihvatljive.Inače u Credu imaju odličnu ponudu keramike i sanitarija u toj mjeri da se jednostavno nemoguće odlučit!
Spavaća soba je u svijetlim tonovima, prozračna i komodna, bez previše detalja osim par keramičkih ukrasa na policama u zidu, a laminatni pod kao i ukrasne lajsne naručila sam iz Rijeke , a firma se zove Driada d.o.o. .
Klasične socijalističke gradnje, dugačak a uzak, balkon je bio pravi izazov! Pretvorila sam ga u malu oazu na kojoj se rado doručkuje, ispija prva jutarnja kavica i dočekuju prve zrake sunca! Drvene podne obloge kao i ostali balkonski namještaj nabavili smo u Ikei.Sve u svemu ponosna sam što sam uređenje završila u zadanom roku , što nije bilo nekih većih grešaka u cijelom procesu i što je ovaj projekt bio dobra odskočna daska za baviti se dalje ovim poslom! Već sam dobila neke nove poslovne ponude i suradnje kojima se neizmjerno veselim, premda sam dušom i tijelom već na godišnjem odmoru! Fotografije potpisuje mladi i talentirani Hrvoje baković Photo.
a vi kao stručni žiri možete napisati kako vam se sviđa!
Do sljedećeg tipkanja, stojte mi dobro
Veki
Ideja o uređenju dva apartmana u centru Splita rodila se sasvim spontano! Bio je to stariji derutni stan koji se jednostavnim zahvatom podijelio u dva manja apartmana! Kad sam krenula u projekt nisam ni slutila koliko će mi sve to oduzeti vremena, jer da sam žena bez obitelji i djeteta bilo bi mi puno lakše i brže, a ovako nam je trebalo dobrih osam mjeseci, ali istini na volju nije se prišilo! Ne tako davno bila je to komforna dječja soba , a danas je studio apartman od svega 26m 2 i ima sve potrebno za ugostiti naše inozemne prijatelje i turiste! Buđet je bio ograničen i poanta je bila potrošiti što manje , a dobiti što više! Gotovo zvuči nemoguće, ali s godinama sam postala pravi majstor koji zna kako napraviti od govna pitu! Ne želim uopće mislit kako bi ga uredila sam imala na raspolaganju veću svotu novca! Ima stvarno predivnih stvari u našim butigama,bilo da se radi o podovima, sanitarijama, rasvjeti, namještaju, drvenariji, a nakon posjeta salonu namještaja u Milanu pala sam u instant depru na puna dva dana! Željela sam samo dobiti dojam prozračnosti i tople obiteljske atmosfere, jer prijašnje stanje je bilo sve samo ne to! Bacila sam se u akciju i pola godine doslovno živjela u Bauhausu, Lesnini i Ikei gdje sam kupila većinu potrebitih stvari i materijala. Upoznala sam sve prodavače i dostavljače u Dalmaciji, družila se s meštrima , piturima, vodoinstalaterima ,električarima, prešla otprilike milju kilometara pješice po centrima noseći kutije i svakodnevno krcala puna kolica svega i svačega! Znam napamet sve cijene od Vardara do Triglava bilo da se radi o cijevima, brokvama, pinelima,britvelama, ili pak krevetima,posteljini, tapetima, čašama, slikama,da ne nabrajam dalje! Kužina se radila po mjeri, dvosjed je teški retro, iz 70-ih godina , a pretapicirala ga je super ekipa iz Utilis dizajn s kojim surađujem sad već par godina i stvarno ljudi rade brzo i kvalitetno.Pločice su kupljene u Credo centar Split, bile su skupe ko´ sam vrag, ali nama je trebao samo kvadrat i po pa se nije osjetilo! ! Stolići su Ikea, rasvjeta također, kao i krevet.Vješalica u obliku drveta je stigla zadnja, a ovaj štosni natpis na zidu sam napisala sama. Slike su uglavnom printane s Etsy-a, a jedna je djelo akademske slikarice Ivone Mustapić Jelavić.Jedino što još uvijek nisam završila je pregrada između spavaćeg i dnevnog dijela. Ideju imam, ali pričekat će sljedeću sezonu. Umorila sam se ka pas, i sad je vrime za opuštanje! Ide lito, nove obaveze, bliži se godišnji odmor kojem se veselim više nego ikad prije! Dijete kreće u školu, proletilo je vrime, živi se 100 na sat, ali kad radiš ono što te veseli puno se lakše plovi kroz život! Došla sam u fazu da me interijeri vesele puno više nego moda. Mode sam se pomalo zasitila, zato ne snimam ništa, trudim se ne kupovat ništa, iako uvijek nađem vremena za škicnut nove trendove! Danas predstavljam Cacoom Pacoom Mini , a sutra ide mali maxi sa svojih 35 kvadrata! Ponosna sam što sam izdržala do kraja , jer bilo je momenata kad sam se doista ozbiljno hvatala za glavu i pitala: ˝Što je meni ovo trebalo?!˝
Glavna meta ovogodišnjeg stručnog putovanja bio je Salone del Mobile! Mjesto internacionalnog povezivanja,ideja, kreacija , te miješanja poslovanja i kulture ove godine rasprostranjeno je na 207.000 m2 površine , sa oko 2400 izlagača, od toga 650 mladih dizajnera. Nemoguće ga je kvalitetno razgledat u samo jednom danu, ali za past u ˝depru˝ dovoljno je bilo proći samo nekoliko paviljona :-) Kako sam se odnedavno ˝bacila˝ u interijere ozbiljno razmišljam da upišem program za stručno usavršavanje i još jednom potvrdim tezu kako se najbolje školovat u tridesetima! Ovoga puta bili smo smješteni na Lago di Maggiore, mjesto Baveno, samo pet minute od slavne Streze , mjestašca u kojem je slavni Ernest Hemingway nakon ranjavanja u prvom svjetskom ratu napisao svoj poznati polu autobiografski roman ˝Zbogom oružje˝koji govori o njegovoj vezi sa britanskom bolničarkom.Danas nekolicina hotela nosi upravo američke nazive, radi velike mase amerikanaca koji pohode ovo mjesto! Na našoj ruti našlo se i prekrasno Boromejsko otočje.Čine ga otoci Isola Madre s palačom i parkovima, Isolino di San Giovanni ,Isola dei
Pescatori s ribarskim naseljem, te Isola Bella s baroknim
dvorcem i parkom, a nazvano je po
milanskoj aristokratsko-crkvenoj porodici Borromeo,koja je od njega napravila pravi raj i ubrajam ga u top pet mjesta na kojem sam bila! Palača je u ono doba okupljala europsko plemstvo koje je naprosto bilo opčinjeno ljepotom ove barokne građevine. ! U njoj su odsjedali Napoleon Bonaparte, Benito Mussolini, Princ od Walesa i mnogi drugi uglednici koji su uživali ljepote ovog velebnog zdanja priređujući zabave i balove tijekom ljetnih i proljetnih mjeseci, a poseban dojam na posjetioca ostavljaju njegovi vrtovi koji se protežu na deset stepenastih terasa koje ukrašavaju fontane, statue, otvoreno kazalište, te egzotične bilje i drveće čiji mirisi prožimaju čitavo otočje.Ovo je definitivno mjesto na koje se planiram vratiti još jednom! A kad smo već bili tako blizu švicarske granice bila bi prava šteta ne posjetiti jednu od njihovih čuvenih tvornica čokolade! Ovaj put bila je to tvornica Alprose u kojoj smo besplatno degustirali finu švicarsku čokoladu i slatkarije, te se usput spustili do Lugana, malenog pitoresknog gradića u kojem smo imali slobodno poslije popodne! Večeri su bile rezervirane za druženje s ekipom uz koju čašicu Aperola ili fine talijanske grape.Mezilo se kad se stiglo, slikalo se kad se stiglo, spavalo se kad se stiglo , uglavnom u busu! Ovaj put sam bila pametnija nego prošli i ponijela kućne papuče, čepove za uši, masku za oči i tabletu za mirniji san! Da vas ne gnjavim sa puno teksta( ionako sve što vas dodatno zanima možete naći na netu), predlažem da bacite oko na slije i skužajte me jer su stvarno fotkane u letu!
Do skorog tipkanja, stojte mi dobro!
Veki
